Šta su aktuarske pretpostavke
Aktuarske pretpostavke predstavljaju procjene varijabli koje utiču na konačni trošak primanja po prestanku zaposlenja. One moraju biti nepristrasne, što znači da ne smiju biti ni neoprezne ni pretjerano konzervativne.
Vrste aktuarskih pretpostavki
Aktuarske pretpostavke dijele se na finansijske i demografske.
Demografske pretpostavke
Odnose se na buduće karakteristike zaposlenih i uključuju
mortalitet
stopu fluktuacije zaposlenih
stopu invalidnosti
stopu ranijeg penzionisanja
stopu zahtjeva kod medicinskih planova
Finansijske pretpostavke
Obuhvataju ključne ekonomske varijable koje utiču na obračun obaveza
diskontnu stopu
stopu inflacije
nivo budućih zarada i primanja
očekivanu stopu prinosa na sredstva plana
buduće medicinske troškove
Međusobna usklađenost pretpostavki
Aktuarske pretpostavke moraju biti međusobno usaglašene i odražavati realne ekonomske odnose. To uključuje povezanost između inflacije, rasta zarada, prinosa na sredstva i diskontnih stopa.
Preduzeće najčešće određuje finansijske pretpostavke u nominalnim vrijednostima. U situacijama gdje su realne procjene pouzdanije, kao što su hiperinflatorne privrede ili kada su primanja vezana za indeks potrošačkih cijena, koriste se kamatne stope povezane s tim indeksima.
Diskontna stopa i tržišni uslovi
Diskontna stopa se određuje na osnovu tržišnih prinosa na datum bilansa stanja. Standardna praksa je korištenje prinosa visokokvalitetnih korporativnih obveznica.
U zemljama gdje takvo tržište nije razvijeno, koriste se prinosi državnih obveznica. Važno je da valuta i rok tih obveznica odgovaraju valuti i procijenjenom trajanju obaveza.
Diskontna stopa odražava vremensku vrijednost novca i tržišne uslove, ali ne uključuje specifične rizike preduzeća niti odstupanja budućih rezultata od procjena.
U praksi se često javlja problem nedostatka dugoročnih obveznica, posebno na lokalnim tržištima. U takvim slučajevima diskontna stopa se procjenjuje u realnom rasponu, u skladu sa tržišnim uslovima.
Primjena aktuarskih pretpostavki
Aktuarske pretpostavke koriste se kako za izračunavanje obaveza, tako i za određivanje fer vrijednosti sredstava penzijskih planova.
Rashod kamate obračunava se množenjem diskontne stope sa sadašnjom vrijednošću obaveza na početku perioda.
Procjene budućih zarada uzimaju u obzir inflaciju, starosnu strukturu zaposlenih i stanje na tržištu rada.
Ako plan predviđa promjene u budućim primanjima, te promjene se uključuju u obračun obaveza. Ovo se odnosi na situacije gdje postoji praksa povećanja primanja ili formalna obaveza preduzeća da koristi višak sredstava plana u korist zaposlenih.