Uloga aktuara u obračunu rezervisanja
Aktuari imaju ključnu ulogu u izračunavanju visine rezervisanja za otpremnine, kao i u određivanju vrijednosti sredstava penzijskih planova.
Prilikom određivanja rezervisanja koristi se metoda projektovane kreditne jedinice, pri čemu aktuar mora definisati odgovarajuće pretpostavke.
Aktuarske pretpostavke
Aktuarske pretpostavke moraju biti nepristrasne i međusobno usaglašene tako da odražavaju ekonomske odnose između inflacije, rasta zarada, prinosa sredstava plana i diskontne stope.
Pretpostavke trebaju biti zasnovane na tržišnim uslovima na datum bilansa stanja, za period u kojem će obaveze biti izmirene.
Primjena metode projektovane kreditne jedinice
Metoda projektovane kreditne jedinice zahtijeva da preduzeće rasporedi primanja zaposlenih na više perioda.
Primanja se raspoređuju
u tekućem periodu radi određivanja troška rada
u tekućem i prethodnim periodima radi određivanja sadašnje vrijednosti obaveza
Preduzeće pripisuje primanja za svaku godinu rada zaposlenog u kojoj je nastala obaveza za primanja po prestanku zaposlenja.
Nastanak obaveze
Obaveza nastaje paralelno sa radom zaposlenih, jer zaposleni svojim radom stiče pravo na buduća primanja koja će biti isplaćena u narednim izvještajnim periodima.
Aktuarske tehnike omogućavaju precizno mjerenje ove obaveze, što opravdava njeno priznavanje u finansijskim izvještajima.
Uticaj rada zaposlenih
Rad zaposlenih utiče na rast obaveze po osnovu definisanih primanja, čak i kada su ta primanja vezana za buduće uslove.
Takođe utiče i na visinu otpremnina koje će preduzeće isplatiti u budućnosti.
Uticaj vjerovatnoće na obračun
Prilikom mjerenja obaveza potrebno je uzeti u obzir vjerovatnoću da zaposleni možda neće ostvariti pravo na naknadu, odnosno da će napustiti preduzeće prije ispunjenja uslova.
Ova vjerovatnoća utiče na visinu obaveze, ali ne utiče na njeno postojanje.
Kontakt
Ako vam trebaju aktuarske usluge možete se obratiti putem kontakt stranice.